Apstrakt
U tekstu koji slijedi pokušavamo da razumijemo kosmološke, antropološke i etičke aspekte preinačene stvarnosti, iskustva i svijeta usljed izbijanja Pandemije izazvane virusom „korona“. U istraživanju se bavimo promenjenim režimima organizacije egzistencijalnog i socijalnog prostora, koji stoji u znaku antropo-horofobije. Ključna odlika trenutnog svetskog stanja jeste Veliki strah, koji donosi cezuru u odnosu na dosadašnji tok povijesti. Taj moment je srodan s istorijski već istraženim Velikim strahom u Zapadnoj Evropi na prelazu iz srednjeg u novi vijek, zbog čega nam je to poslužilo kao referentna metodološka matrica za razumijevanje sadašnjeg, prelaznog svijeta. Pored toga, za njega su tipična još dva momenta: hipertrofija emocije hiperrealizam straha“) – nasuprot njoj odgovarajućoj stvarnosti, što dovodi do „dezintencionalizacije“ iskustva; društvena rekonstrukcija faktičkog straha i njegova upotreba kao socijalnog veziva i utoliko privremenog „protivotrova“ spram prijeteće implozije nekontrolisane stihije straha, koja bi imala socijalno pogubne posljedice.